|
Ja sam buntovnik - ne prelazim na crveno strika.blog381.com | 25 Januar 2008. | 1 komentar
Mladi prelaze na crveno, odrasli prelaze na crveno, čak i deca i starci danas prelaze na crveno. Valjda sam onda ja buntovnik što čekam na semaforu dok se ne upali zeleno svetlo... Prosto mi dođe muka kad vidim neke osobe kad prelaze na crveno. Zamislite starca, neku baku gde prelazi na crveno. Pa zaboga, gde žuriš?! Da nećeš možda zakasniti negde?! I ja sam starac, pa svoj život obavljam u nekom normalnom tempu kakav mi i priliči. Zamislite mladog čoveka kako prelazi na crveno. Je l' to primer kakav želiš da ostaviš na decu koja te gledaju. Pa, dete koje stoji na semaforu krenuće za tobom i ko zna šta će se onda desiti... Ako ne tada, onda kad počne "redovno" prelaziti na crveno. Ili još gore, zamislite majku kako dalje...
Call it a coincidence? blago.blog381.com | 24 Januar 2008. | 24 komentara
Vidim ispiraju usta, a pojma niko nema zapravo šta se desilo, glavno da onaj ko se usudi da napravi neki potez bude grbav. A onaj ko ga je naterao, i sve vreme terao da takav potez učini, taj je zlatan. Ma hajte molim vas. Neću da objašnjavam ništa. Još sam tu. Naravno. Niste valjda sumnjali. Nisam imala ja čiji link da obrišem, on je odavno već obrisan, onda kada je trebalo. Onda kad su pričane priče iza leđa. Ako vas šta zanima, pitajte, 1 na 1. Eno maila u sidebar-u. dalje...
Miris tisine otvorenadusa.blog381.com | 24 Januar 2008.
Ponovo zelim nekud da odem negdje gdje niko nije bio uporno trazim puteljak gdje li se samo skrio Pusticu mastu da me vodi sa njom cu pronaci mjesto negdje gdje ljudska noga ne hodi i tu cu svarcati cesto Eno ga zubor bistre vode u sjeni sumskog hlada ledina zelena ,i mehka trava ne vidjeh ljepse do sada Kroz gusto granje nebo se plavi i zlatno sunce stize a srce mi puno radosti neke zelja se za zeljom nize Mogla bih na ovom mjestu provesti zivot cijeli miris tisine i boje ljepote EH,da si takav zivote dalje...
Drugi krug... razumite.blog381.com | 24 Januar 2008. | 2 komentara
Drugi krug, to vam je kao kad dva puta obiđete pijacu, vidite iste stvari, iste cene, ista loša ili dobra roba, ali još ništa niste odlučili, ništa vas nije baš privuklo, sve je nekako za neku mešanu čorbu!Ili je to možda kad drugaru date bicikllu na jedan krug, a on vas zajebe i odvoza i drugi pljujući vas u lice jer vas je zajebao, ali pljuje vas sa argumentima, kao da nije otišao i drugi krug, pao bi i ogulio kolena... Sa jedne strane imate kupus i ostale skupe životne namirnice koje i ne možete i nećete da kupite jer ne pravite čorbu svaštaru, a sa druge strane imate "druga" koji vam je uzeo biciklu i voza se da nebi pao...Šta je onda zapravo taj famozni drugi krug?To bi trebao da bude onaj plastični krug koji dalje...
Probudi se!!! charolija.blog381.com | 24 Januar 2008. | 7 komentara
Posvećeno onima koji su se uspavali! U periodu kada je ovo napisano, osećala sam da ne mogu i neću da budem ono što nisam. I danas stojim iza svake svoje reči! 07. avgust, 2001. - u t o r a k - Mislila sam ¨sada je sve u redu¨. Smirila sam se , stala sam delimično na svoje noge, postala, nazovi, neki čovek. Mislila sam, sve je prošlo, zakržljala mi krila. Spustila sam se na zemlju, ne umem više leteti. Mislila sam ostalo mi je samo da se potpuno uklopim u kolotečinu života, da stvaram i životarim dalje. Niotkuda, moja krila se prisetiše čemu služe i ja se vinuh u visine. U stvari, nikada nisam ni umela da hodam. Živa sam potpuno, a moja krila su jača nego ikad. Želim sve od života, želim zato što sam živa, dalje...
nova serija pepelinno.blog381.com | 24 Januar 2008.
Sedim sa dedom kod njega na gajbi i gledamo sudjenje Seselju. Dede, to su ocevi nasih roditelja. Sudnica kao sudnica. Seselj maltretira nekog svedoka. Seselj, to je glavni glumac vecernjih serija u Srbiji. Do skoro smo gledali samo trailere ove serije. Nova serija na javnom servisu Evropske Srbije!! Buuuum, kratki kadrovi iz sudnice, zum na lice iznerviranog glavnog glumca pa zum na zadignutu suknju zapisnicarke i sms kviz posle toga sa pitanjem “da li zapisnicarka Betty ima izdepilirane noge ili voli strokavo?”. Onda, kadar koketiranja prevodilaca pa tuciocev jezik u uvetu neke devojke u publici a na kraju OGROMAN naslov “Seselj! Od ovog meseca u vasim domovima. Svakog radnog dana od 22h .”. Moj cale je protiv gledanja ove dalje...
Sve su nase stvari sa Moskvom otisle... skot.blog381.com | 24 Januar 2008. | 3 komentara
Sanjam Moskvu, secam se Moskve, secam se ruskih zima, snega i Moskve. Sve je bilo carobno, pahulja na izlogu u jednoj zapustenoj ulici mi je ostala urezana. Urezana u poslednji deo secanja na Moskvu. Pismo u ruci, sa nekoliko strana vec izguzvanog papira me je grejalo.Cedilo poslednji zar toplote, teralo da se ne smrzavam na promrzlom vazduhu. Iako je u pismu stajalo KONEC, Moskva to nije dozvolila, nije mi se predala ni ona a ni onaj glas, koji je i po najvecoj zimi mom srcu izvor toplote pruzao. Tad sam se iako sam mislio da je ono bila namestaljka, ipak povukao, zasto bih remetio nekom neku srecu , imao sam debeli sal, mogao sam prekriri usne i otici. Crne rukavice su mahnule, i nisu se vise povratile , zavrsile su u Moskvi , ko zna gde dalje...
Dojka najkraceprice.blog381.com | 23 Januar 2008.
Ogromna žila na njenoj dojci beše odvratna jednako koliko i privlačna. Pitao sam je zašto mora da provocira, ona reče da ne zna o čemu pričam. Nisam potencirao jer sam se plašio da bi put do seksa bio trnovit. Ponudio sam je jelom, a ona me na trenutak sa iskrenim čuđenjem pogleda, da bi sekund kasnije okrenula glavu gestom koji je govorio: - Ma, jook... U sledećih pola sata plašila me je pričama de je kurva i da ona to nikada ne bi radila da nije narkomanka. Savetovala me je da nikada ne okusim ništa drugo sem marihuane, čak ni duvan, jer sve ostalo bespovratno remeti hemijsku ravnotežu organizma. Onda je naprasno počela plakati i govoriti da joj je jedino majke žao... (oca nijednom ne pomenuše). Zbunjen, koliko dalje...
Ništa za tebe... razumite.blog381.com | 23 Januar 2008. | 7 komentara
Nebo nije plavo za tebe, sunčani dan nije prelep za tebe, ni ptice ne pevaju pesmu o tebi, ništa što misliš nije tvoje... Ne pišem tebi, ne želim da čitaš, moja slova nisu namenjena tebi, ni ove reči nisu zbog tebe, ništa zarad tebe, ni lepo, ni ružno... Čak i ne mislim na tebe, ne želim da znam da postojiš, ništa što radim ne asocira na tebe, zato pišem, al` nikako o tebi... Ne nadaj se da ću te spomenuti, pesme se pišu ljudima koje voliš, veruj mi ti nisi ovde i molim te...nestani, idi molim te... dalje...
kratki roman: MOJ OTAC SE ŽENI niko.blog381.com | 23 Januar 2008.
27. Toliko je knjiga napisano da nema ovozemaljskog puta na koji bi sve one mogle da stanu. Tu imate od onih najmanjih koje se pod lupom čitaju - zbog lupe su i napisane - do onih teških kojima možete čoveka ubiti. Sasvim lako. Bilo da mu padnu na glavu, bilo, ne dao bog, da ih skroz iščita. Knjige mazulje su posebna sorta. Sreća moja što su skoro svi veliki pisci mrtvi pa mi neće zameriti. To su knjige lektire. Kad se samo setim Kafkinog "Procesa", mili bože, težeg procesa u životu nisam doživeo. Nadam se, niti ću. Njima, tim knjigama, suđeno je da ih mora opipati toliko i toliko đaka. Svake školske godine. To određuje nastavni plan i program svake škole. O tome se brinu ljudi iz biblioteka: spremačice, dalje...
| |